|
|
| < | rujan, 2008 | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
| 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
| 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
| 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
| 29 | 30 | |||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Jos jedan moj blog (sacuvaj ih Boze), pisem ono sto mislim i ne namjeravam se opravdavat za to. Ako ti se ne svida otplovi. 
u iskusenju
Ovoliko vas je posjetilo ovo cudo od 22.2.2008.
Film-Srce na cesti
Da, evo i ja disem. I zivim prilicno ok. Po nekim svojim mjerilima. Ali sve je to cudno. U trenutku sam sretna, pa me hvata depresija i nakon toga se smijem.
Ljeto je bilo dugacko, mozda za neke stvari i predugacko. Sve je to predugo trajalo, a i puno se toga dogodilo.
Ali to je sada iza mene i ne volim pricat o tome. Ne, nije da se ne volim toga prisjecati ili da se kajem zbog necega sta je bilo. Da me netko vrati na pocetak ljeta, opet bi napravila svaku sitnicu isto. Ali vrijeme ide dalje, a ja sam ovim ljetom zavrsila jedno poglavlje u svom zivotu i krenula dalje.
I sad sam na pocetku, a svaki pocetak je tezak. Ali trudim se, ne zamaram se sitnicama, mislim samo na ono sto je meni vazno. Definiram sebe kao osobu. Ne mislim o misljenju okoline, drugih ljudi koji su samo prolazne figure u mome zivotu. Doci ce i otici. Zasto bi dopustila da njihova djela i rijeci ostavljaju trag na meni?
Ucim kako biti osoba koja voli sebe, a to je ono najvaznije, jel?
Neki ljudi me ne shvacaju, ne opterecujem se time. Zapravo, drzim se na distanci. Ne dopustam svakom da me razumije, da mi se priblizi. Nije mi do zblizavanja sa ljudima.
Na koncertu Hladnog Piva je bilo odlicno. Susrela sam svojeg ''chatprijatelja'' koji me nije prepoznao. Nista cudno. Ljudi koji su me do prije godinu dana znali, sada me na cesti ne prepoznaju. Izgleda da je ovaj pocetak ispao stvarno temeljit.
Znam da je ovo kratak post, ali ne mogu trenutno vise pisati. Javit cu se uskoro.
Voli vas sve....TLemon
Oii
Napokon sam i ja odlucila napisati jedan post. Dugo se nisam javljala jer mi je raspored bio prezatrpan. Kraj skole, msn, izlasci i to...xD
Prije nego sto krenem na temu ovog posta, zeljela bih se osvrnuti na koncert Disturbeda 10.6 u Boogaloou. Bilo je savrseno. 
Cim je predgrupa sisla s pozornice, ofc. Ok, kuzim ja da i Hrvatska ima metal bendove, ali Boze sta je ono bilo ne bih znala. 
Svaka pjesma ista ko i predhodna, a pjevacu maltene da se nisu zile rasprsnule koliko se derao. Pretpostavljam da je to trebalo biti nesto tima Bodom pjevanje, ili aj cak Borgir, al ovo je zvucalo ko da da svinju ubijas i to na teskim mukama. Katastrofa. E ugl. u 11 sati su se pojavili momci iz Disturbeda. David je rekao da imamo lijep grad i jebeno zgodne zene. 
Dodao je jos da ne zna cime se mi hranimo da smo ovaki kakvi jesmo (nisam shvatila kakvi smo...zgodni, dobri?) ali da nosi cijeli brod toga sa sobom. Obecao je da ce ponovo doci, da vidi nas maderfakerse opet. 
Takoder, pohvalio nas je da smo jedna od rijetkih zemalja u kojoj moze pricati svojim jezikom, a da ga mi razumijemo. Najbolji dio koncerta, po mom skromnom misljenju, bio je nakraju. Pjevali su pjesmu Inside the Fire (mislim?) i na kraju te pjesme, Helena i ja smo imale dogovor da cemo se zaderat Sickness sto glasnije mozemo. Ona kaze da sam se ja zaderala (ruku na srce, ne sjecam se xD) i nakon toga se i ona zaderala. Stos je u tome da je u tom trenutku sve utihnulo i da se Helenin vrisak savrseno jasno cuo. Vjerojatno ju je i David cuo, jer nismo bili daleko od pozornice. E sad, Helenin vrisak je vjerojatno dao hrabrosti cijeloj dvorani (jer su se prije culi neki slabasni povici 'Sickness!') i svi smo se poceli derati Sickness! Predobar osjecaj. David je pjesmu zapoceo rijecima 'Vidim da su svi Hrvati ludi za Sickness.' i onda su poceli svirati. Bubnjevi, gitare....onaj savrsen pocetak. Taman se ufuramo u pjesmu, poludimo, pocnemo skakat, meni suze idu na oci, jer tu pjesmu jednostavno obozavam, Helena kraj mene place... I onda se ugase sva svjetla, nastane mrtva tisina. Jednu dugu sekundu nitko nije disao. Nitko se nije pomaknuo. Nista nam nije bilo jasno. Ono, WTF? I onda smo shvatili da nas zajebavaju. Tad dolazi onaj BUM! i opet pocinju svirati. Ne znam sta je bilo Heleni, pocela se oslanjat na mene, imala je neki cudan izraz lica, cak sam pomislila da se se onesvjestit. Al se pribrala kad je izasla na zrak.
I imamo samo jednu zelju. Da i ovi drugi koncerti na koje idem budu ovako savrseni, a necu imat nista protiv ako ce biti i puno bolji, jel. :P
Dakle, ono sto ne mogu podnjet. Ovo mi nije palo na pamet danas. Vec duze vrijeme o tome razmisljam 
- Kad ljudi nemaju svoj stav
Ovakve izbjegavam. Jednostavno bi mi prelagano digli tlak i pozivcanila bih u trenu. U par sekundi bi se skupilo puno toga sto sam presutila i onda bih explorirala. I ne bi mogla sutit. No, imala sam tu srecu da upadnem bas u taj razred gdje se slusa jedna doticna osoba i ta osoba je naviknuta na to da ju se slusa. 
Ovime javno govorim da ja necu raditi nesto samo zato jer mi je to ta osoba rekla i jer mislim da ona zna najbolje. (mislim, bwahahaha...nisi ti jos vidla kakva sam ja...za razliku od nekih ja ti necu lizat stopala...malo si se zajebala ako zo mislis...i da se razumijemo...JA znam sto je najbolje za MENE i znam sto HOCU i sto NECU...i ima stav...za razliku od nekih, jel...no uglavnom) Zato kad sam u razredu sa kolegama pricam o skoli. Pravilo kojeg se pridrzavam. (Helena, Sanja i Ines se ne racunaju u taj razred xD) Kad pocnu neke teske dvojbe: mp3 u uši i brojat cestice prasine. Postajem pasivna, jel.
Ne vidim svrhu u svdanju. Uostalom, ako se oni ne znaju izborit za sebe ja se sigurno necu probijat za njih. Al se itekako znam izborit za sebe. (znam da ima ljudi koji imaju sasvim krivo misljenje o meni. Al neka im...
Vjerovali ili ne...i Vale zna grist ^^)
- Baze tipa 'Sve je ok', a ljudi se ponasaju ko da sam im ubila kucnog ljubimca za kojeg su bili jako vezani
Stvarno, jako, zaista mrzim to. Kazi sta te muci i bok. Bar znam na cemu sam.
Mislim prezivjet cu kad mi kazete u cem je problem. Da pojasnim:
¤ za one koje volim i koje cijenim
Kada mi takva doticna, gore opisana osoba kaze sta joj smeta kod mene i sto zeli da promjenim u svom ponasanju, dat cu sve od sebe da to promjenim. (pod uvjetom da i mene ta osoba voli i da joj je stalo do mene!)
¤ za one za koje mi ne znace apsolutno nista, koji mogu otici iz mog zivota bez nekih posljedica za moje biće i koji mi dizu tlak samom svojom pojavom
Kada mi takva doticna, gore opisana osoba kaze sto joj smeta kod mene i zasto misli da sam, pa kakva god misli da jesam, jednostavno ju posaljem da prosece i nastavim sa svojim zivotom.
Tolko o tome. Peace 
-Kad se ljudi prave da su nesto sto nisu
Npr. kad je netko uvjeren da je faca. Ono imas starijeg brata, izades van sa njegovom ekipom, napiju te i tebi je to ludnica! O.o Slusas narodnjake samo zato sto je to sad in i ti si odmah kao faca jer znas otpjevat svaki stih necega sto ni nije glazba. Najbolje je onda kad se takvi pocnu zgrazat: ''Kak ne znas TU pjesmu?? Pa TO SVI znaju!!''
Umm da. Ja ne znam niti ne zelim znat. Naravno, takve face piju samo petkom i subotom jer su tada vani sa ekipom, a pred ekipom moraju biti ono, ne...kul.
''Nemas pojma kako sam se zgazio u jucer!! E knjigu nisam otvorio! Mislim nisam ni stigao! Kuis, ekipa je vec u dva dosla sa cugom i izvukla me van. E a treba... Cek, mobitel! Da? Mama! A evo tu sjedim u kaficu i pijem light Colu. Ne, nema nikoga suprotnog spola u mom drustvu. Da, naucio sam geografiju. Jesam, tri sata sam ponavljao rimsku knjizevnost. Sta sam jucer radio? Pa, nista. Gledali smo film u kinu. Da, samo s onima koje ti znas. Ne, mama, nije bilo sexa u filmu. Ok. Bok... Di sam ono stao? E covjece, ne kuis ti to kakvu sam trebu zabrio!Ma sta trebu! Trebe! Kuis, mnozina! MIslim, bio sam mrtav pijan, a one su se samo lijepile po meni! E a onaj debil, znas onog strebera sta je neki dan pobro neku nagradu na natjecanju?! E taj kreten...kuis, znas kako sam ga osramotio! bwahah! koja budala, e!''
Ne zelim da me se krivo shvati, ali zasto ljudi jednostavno nisu ono sto jesu? I zasto je svima toliko vazno sto drugi misle? Ti znas tko si ti, a to je nesto sto pametni ljudi cijene. Kad znas tko si, kad se tako ponasas i kada ne izvodis gluposti da bi upao u drustvo u kojem moras glumiti da si netko tko nisi. Ako te ne prihvate onakvog kakav jesi, zasto onda uopce trositi svoje vrijeme u drustvu takvih?
I za kraj:
- Kad mi netko ne odgovori na poruku
Raspravljala sam vec o tome kako to mrzim! Zivcira me xD. Mislim, dopisujem se i onda samo najednom nema povratne poruke. I onda ne znas dal si nesto krivo rekao ili koji kurac. Zato ja uvijek (haha! kako sam dobra) dam do znanja da sada mobitel ostavljam i da necu vise tipkati sms-ove.
Btw. Vlado, Chu Chu Lovely Muni Muni Mura Mura Purin Purin Boron Nururur? Hahaha! Slozio si zanimljiv DVD. xD
A sad odlazim. Na more :P...i vjerojatno necete o meni cuti glasa do pocetka 9mj. Zelim vam svima ugodno, toplo ljeto prepuno...hehe...pa uzivancije. Kakve god pozelite.
np:The Cranberries- Just My Imagination
Prije dvije godine vodila sam ostre razgovore sa tatom. Tvrdio je da imam pretvrdoglavu narav zbog koje sam upravo nedokazana. Po njemu, jednostavno nisam htjela vidjeti stvari kakve su bile. Ostro sam se protivila takvom njegovom stavu, a on je jos upornije pokusao slomit moj otpor. To nas je dovodilo do dugih, zamarajucih razgovora u kojem su meni suze curile niz obraze zbog bijesa i ljutnje koje sam osjecala. Stalno je ponavljao da se hvatam za jednu rijec, recenicu i ne makivam se od toga.
Kako bas nas dvoje i nismo bas vodili takve dublje razgovore otac-kcer, niti smo nekad imali neku pretjeranu komunikaciju koja je trajala dulje od 2 sata, ja sam se namjerno hvatala za neke njegove recenice.
Kad nekoga vidite par puta u mjesecu, cujete se preko mobitela na 10minuta svaki drugi dan i nikad u takvim trenucima nemate neke razgovore sa odgojnim ciljem kako biste se osjecali da najednom takvi razgovori postanu svakodnevni?
Ja to nisam mogla podnjet i zbog toga sam bila uzasno ljuta. U neku ruku, osjecala sam se i bespomocno jer nisam mogla nista drugo nego sjedit i slusat. Nisam mogla jednostavno otic, jer da poznajete mog starog bilo bi jasno da ne bi nigdje dovelo, samo bi produzilo nas sljedeci razgovor, a do toga mi vjerujte u tom trenutku nije bilo.
I onda sam radila jedino sto mi je ostalo. Pazila sam na svaku njegovu recenicu i cim bi nesto krivo rekao, izrazio se na pogresan nacin, ponavljala bih mu tu recenicu i cijeli razgovor nastojala odrzat oko te teme. Njega je to izludivalo, a ja sam to i predobro znala.
Ali svaki put kad sam ja imala neki svoj ispad (a to su ljeto bili prilicno cesti) on bi ponovo pricao samnom. I ja bih ga onda ponovno izludivala.
Ne znam kako biste se vi ponjeli na mom mjestu, ali bilo je i drugih motiva mom ocitom prkosu, a njima nije mjesto u ovom postu.
Dosta je samo napomenuti da sam se hvatala za recenice tipa:
''Kao i tvoja mama...''
Moj otac je na temelju tih razgovora i po mom ponasanja, zakljucio da sam preslicna svojoj mami i da nemam dobar pogled na svijet. Da mi je vidokrug preuzak, da sam pretvrdoglava i nemoguca.
Nije shvatio da sam bila takva samo dok sam razgovarala s njim o tim temama. Da je mozda malo vise puta bio tu kad sam ga trebala, shvatio bi da sam ja zapravo isti on.
Moja mama zna rec nesto sto je meni urnebesno zabavno, jer potvrduje da sam zaista dijete te dvije osobe:
''On mi je digao tlak u 5 minuta, ti me izbacis iz kolotecine za 5 sekundi.''
Iznjela sam mami teoriju zasto je to tako, na sto me ona samo pogledala i rekla da i u tome ima neke istine.
Moji roditelji su uzasno razliciti.
Mama je neovisna zena, jaka, koja vjeruje u to da moze uspijet i sama, što je i dokazala. Ne trpi lazi, nepravdu i omalovazavanje. Uci me da u zivotu moram ovisit samo o sebi. Ne zabusava i voli znati da je placu zaradila bez neki prevara. Nikada mi nije nista rekla protiv tate i zeli da sve svoje zakljucke donesem sama, bez njezinih predrasuda. Bila je uvijek uz mene i pomogla mi koliko je mogla i znala, sto je bilo prilicno tesko, jer sam zaista bila nemoguca.
Tata je takoder neovisan, ali njemu ne bi bio problem ovisit o nekom, koliko sam shvatila. Tvrdoglav je i uporan. Zanima ga skoro sve. Sve zeli znati, moze na temelju par recenica ispricat cijeli sadrzaj knjige koju nije ni procitao. Ima mnogo prijatelja i popularna je osoba u drustvu u kojem se krece. Ljudi ga postuju.
Naravno, to su samo neke karakteristike koje su mi u ovom trenu pale na pamet.
Zeljela sam vam iznjet svoju teoriju. Ali prvo da vas jos malcice upoznam sa situacijom.
Imam mladu sestru, ali obicno sam ja ta koja se svada i sa mamom i sa tatom. Oboje ih mogu izludit u roku odmah. Uglavnom pozivcane zbog mene i zbog mojih ''ispada''. Na Patriciju se rijetko kad ljute zbog takvih razloga.
I tu dolazimo do onog bitnog. Ja sam totalna mjesavina njihovih karakteristika, mana i vrlina da ih oboje tako jako podsjecam na onog drugog. Toliko jako da im treba dosta vremena da shvate sa sam zapravo slicnija njima no sto misle.
Tata uporno tvrdi da sam ista mama, dok mama uporno tvrdi sa sam isti tata!
Razmisljala sam o tome kakvi su oni, a kakva sam ja i zakljucila da sam pokupila najbolje osobine i od jednog i od drugog. Ali te su osobine toliko razlicite i oni cesto u meni, kada su neke prepirke, vide osobine zbog kojih vise nisu mogli zivjet skupa.
Zato, u neku ruku i jesam totalno komplicirana osoba. Jer su se totalne suprotnosti u meni spojile i napravile cudnu osobu. Ali upravo zbog toga volim sama sebe.
Jer u meni te karakteristike nisu suprotnost, nego se savrseno nadopunjuju i stvaraju osobu koja razumije oba svojih roditelja i koja skoro uvijek naide na odobravanje i podrsku u zelji za ostvarenje svojih ambicija. Obicno mi oboje pruzaju podrsku u svemu sto zelim, ali ponekad dode do neceg oko cega se mama necka, ali popusti kad joj kazem da me tata apsolutno podrzava i obrnuto. Naravno, ima i toga sto oboje neodobravaju.
Napravila sam veliku digresiju u ovom postu, pa se vracam pocetku.
Nedavno sam shvatila sto znaci biti nedokazan. Shvatila sam kakva sam ja bila u tim razgovorima i pocela sam se gadit samoj sebi.
Kako sam mogla biti takva?, prolazilo mi je kroz glavu. Shvatila sam da sam se psihicki iscrpila, da nisam mogla vise dobro funkcionirati, da sam poludila na svaku rijec.
Danas me nesto potaknulo na pisanje ovog posta. Nesto sto se dogodilo u Italiji izmedu Helene i mene.
Da razjasnimo, ja se tog dozivljaja sjecam na ovaj nacin:
Helena je krenula prema Petru i Beri i pitala ih jel mozemo kartat belu sa njima. Oni su se neckali, ona ih je par puta zamolila, nismo dobili odgovor i onda sam ja pitala:
''Jel mozemo igrat, onda?''
Pero je odgovorio:
''Moze, ali bez Helene.''
Na to mu ja odgovaram:
''Ok, moze bez Helene.''
Nastavljamo pricu o necemu sto nema veze sa belom i ja jos jednom pitam
''Znaci mozemo igrat?''
Na to Helena produzi korak i pocne hodat ispred nas. Nakon nekog vremena ja joj se obratim, na sto ona okrece glavu prema Ines i pita ju bez da me i pogleda:
''Jel ti cujes neke sumove?''
Prvo sam ostala u soku, nisam ni bila sigurna dal sam dobro cula, jos jednom joj se obracam, a odgovr je mahanje rukom i opet neki sumovi.
Zapanjeno se okecem prema Sanji i pitam ju sta je Helena sad rekla. Sanja kaze da je spominjala neke sumove.
Sad navodno ona mi se nakon toga obratila, ali ja se osobno ne sjecam. Znam da mi se obratila tek nakon onog kad sam ju pitala dal se hoce slikad samon. Ona je cula sumove, pa sam ju ja ona pustila u sumovitom okruzenju i ignorirala ju kad mi se obratila.
Pola sata nakon toga svega, sustigla sam Petra i Beru i pred njima ponovila nas cijeli razgovori i pitala ih jesam rekla to ili sam mozda rekla i jos nesto cega nisam ni bila svjesna. Zato se i toga svega sjecam jer sam dva puta to prosla sa njima, koji su sudjelovali u razgovoru, i jedno 25 puta u svojoj glavi. I jos sam Sanji cijelo popodne pila zivce s analizom svojih rijeci.
Nakraju, je Helena bila ta koja je bila povrijedena u cijeloj situaciji i koja je poslje rekla da se zbog mene osjecala kao smece. Jer sam ja ''Mozemo igrat i bez Helene.'' , rekla nekim opakim tonom koji je nju dotukao.
Ali me zdere nesto drugo. To sto ni Petar, ni Bero, a ni Sanja nisu culi taj ton. Svi su rekli da su me shvatili zafrkantski.
(Sanji sam i previse puta rekla stvari koje su, vjerujte, puuno gore od ovih...xD)
I jos me nesto muci. Ok, ja priznajem da se Helena mozda i osjecala kao smece (makar ne shvacam razlog. Jer ona me je jedina shvatila drugacije i cula kako sam to izgovorila nekim drugim tonom, koji ju je ocito imao namjeru povrijedit). Muci me to sto je u Heleninim ocima samo ona ispala smece, a to sto se mene ignoriralo mi je ocito doslo kao urnebesno smjesna situacija. Kada sam se ja zbog tih sumova naljutila, ispalo je da sam ja ta koja je kriva za sve ovo.
Upravo mi je Helena pricala o tome kako su ju ignorirali i kako se osjecala zbog toga. Zasto onda mislis Helena da se i ja nisam imala pravo tako osjecati nakon sto si ti cula sumove?
Ali izgleda da to sve nije vrijedno spomena. Kako god okrenem u krivu sam.
Pa zasto bih se onda uopce trudila?
Jer sam ocito u ocima prijateljice, osoba koja ju vrijeda i zbog koje se ona osjeca kao smece. I sve sto zelim znati da li se ona zapitala kako sam se ja osjecala? Nije se htjela slikat samnom u Italiji, jer je cula sumove.
Prvi, a vjerojatno i zadnji put, sam u Italiji sa razredom, pitam prijateljicu zeli li se slikat samonom, a ona cuje sumove.
To moze itekako povrijedit covjeka, ali meni to ocito nije vazno. Meni je vazno od nje napravit smece.
np: Ray Charles-Hit the Road Jack
UVOD:
Dvoumila sam se dal da pisem ovaj post ili ne. Nisam bila sigurna da li su osobe zbog kojih i ovo pisem vrijedne mojih rijeci. Kad bolje razmislim, shvatila sam da nisu, pa ovaj post pisem samo zato da to ispusem iz sebe i da svima kazem da mi nije ni na kraj pameti padat pod tudi utjecaj.
Necu ulaziti u to sto se to tocno danas dogodilo, jer je bilo previse toga. I zaista mi se ne da objasnjavat kako smo 3 prijateljice i ja govorile, 2 skolska sata, ostatu razreda da nesto konkretno napravimo, a docekali su nas samo hladni pogledi i rijeci kao sto su:
''Pa nemozes se bunit na svaku sitnicu!''
''Kad su glupe!''
i slicno, da bi nakraju napravili ono sto smo mi govorili, ali samo zato sto se i jedan drugi razred isao bunit.Ali u kratkim crtama izgledalo je ovako nekako:
''Ja nisam zeljela da se mi jedini bunimo!''
''Nije isto kad se oni idu bunit i kad se mi idemo bunit! Njih je 30!''
Tako da smo na kraju nas cetiri ispale glupace koje se nisu htjele bunit kad su se svi ostali pobunili.
Stvar je u tome da nas nitko nije slusao i uglavnom su pametovali. I doticna osoba je izjavila da se ne mozemo bunit za svaku sitnicu, entuzijasticno je dosla pred ucenike ovog drugog razreda, i to nakon sto smo se posvadali, i povikala: Ajmo se svi bunit!
Zanimljivo je da se taj drugi razred sam dogovorio da ce se bunit. Nismo im mi ni trebali. I tako se ostatak mog razreda otisao bunit, a mi smo s gadenjem na licu ostale podalje. Ne moram ni govorit da je njihova pobuna pocela sljedenjem ucenika C razreda, a zavrsila kad im je profa zatvorila vrata pred nosom.
Nitko nije rekao ni rijeci, a jedna je cura zvala Ivanu da dode SAD.
Kad je to ona odbila, dosli su do nas i pitali zasto se mi sad nismo pobunili kad su se svi bunili (citaj: stajali pred vratima i zjevali u prazno).
Ivana je tada rekla da ce ona otic sa sata i pitala hocu li ja s njom. Rekla sam da idem, a posto je jos par njih vec reklo da ide, doticna je osoba (upravo ona koja se nije htjela buniti, ali se onda ipak 'bunila') pocela racunati na to da ce nas biti manje od pola ako nekolicina nas markira te da ona nece pisat test.
Ona:''Ako cete vi demonstrativno otici...''(ne znam kako je islo dalje, nisam vise pretjerano obracala paznju na njene rijeci, ali poanta je bilo ovo gore napisano.)
Ja: ''Necu ja demonstrativno odlazit da vi ne bi pisali test, taman i da jedan dobila.''
I otisla sam van iz razreda.
Na kraju je dosla izjava:
''Nije bitno tko kaze da se pobunimo! Vazno je da se pobunimo.''
RAZRADA:
(zbog lakseg snalazenja, podjeljeno na dijelove)
1.RAZRED
Svi su mi rekli da cu se htjet vratit u osnovnu. Ne bih se vracala, hvala. Isto tako jedva cekam da zavrsim srednju. Jedan od razloga je da se maknem od svog razreda, a drugi je da konacno budem samostalna osoba koja sama stoji na zemlji.
Zasto ne volim razred?
Zato sto nemam ista stajalista kao vecina njih, a ono najvaznije je to da radim samo ono sto zelim, a ne ono sto drugi zele, a u koji god ja rezred dodem, obavezno se istice neki kolovoda.
Ja necu igrat po tim pravilima. Bit cu ono sto jesam i raditi ono sto ja zelim.
2. ''Kad su glupe!''
Kad mi neko kaze da sam glupa, s namjerom da se ulizuje nekom drugom, s gnusanjem okrecem glavu od te osobe. Ali kada doticna osoba, ni petnaest minuta sto je to rekla, stane pokraj mene i slusa sto govorim, kazem sta mislim o tome sta mi je rekla. Njezin je odgovor bio da nisam glupa u tom smislu. Umm, hvala, ali svejedno, makni mi se iz vidokruga.
3. ''Ja nisam zeljela da se mi jedini bunimo!''
Zasto? Jer mi uvijek radimo neke probleme. Uvijek, je zapravo jedan jedini put kada smo, jedini od prvih razreda, otisli strajkat sa 3. razredima protiv drzavne matura. Ono sto je meni jako zanimljivo je to da ce C razred i isao bunit sam.
Zanimljivo je da je to rekla samo jedna osoba, ali svi u razredu (osim nas 4) su se slozili sa njom. (Jer ako sutis onda se i slazes, zar ne? ;) ). Odmah na pocetku sam rekla da mi se moj razred ne svida. Jer nista nije stvar dogovora. Sve je stvar par osoba koje sviraju, a ostali plesu pod tim tonovima makar im se oni, mozda, i ne svidaju.
JEDNA JEDINA OSOBINA KOD LJUDI KOJU PREZIREM IZ DNA DUSE!
Ocito je vecina mog razreda takva. Rade ono sto rade i drugi...
4. ''Nije isto kad se oni idu bunit i kad se mi idemo bunit! Njih je 30!''
Ako je njih 30 jedan razred, da li to znaci da je nas dvadeset i cetvero pola razreda? Ne razumijem kako netko moze imati takvo misljenje. Ma i da nas je 10 u razredu, mi smo jedan razred. Isto kao sto je njih 30 jedan razred tako je i nas 24 jedan razred!
Dok to odredene osobe ne shvate, nas razred nece biti slozan. Bojim se jedino da cemo mozda vec i fakultete zavrsavat kada te osobe postanu dovoljno zrele da shvate takve stvari.
5. ''Nije bitno tko kaze da se pobunimo! Vazno je da se pobunimo.''
Nije li to cisto licemjerstvo?
Razmislite, nas 4 prica o necemu, jedna jedina osoba se svada sa nama, ostali sute i klimaju glavama u njezinu korist.
C razred se buni, ona to vidi i uzbudeno im se pridruzuje, s njom i cijeli razred.
Kako bi ste se vi osjecali da ste protiv cijelog razreda, a ni pola sata kasnije taj isti razed radi ono protiv cega su se svadali sa vama?
Iz principa smo se maknuli od njih i na kraju ispale: glupace.
No, ja imam drugaciju sliku svega toga. Kod mene neke druge osobe ispadaju glupe i dvolicne.
Ali tko nas sta pita? ;)
6. ''Necu ja demonstrativno odlazit da vi ne bi pisali test, taman i da jedan dobila.''
Necu. Zasto bi se borila za njih, kad su i oni sami savrseno sposobni da se bune? Ali stvar je u tome da ih profesorica nece voljeti. Pokazali su da me ne postuju i jasno su mi dali do znanja sta misle.
Nema niti jednog razloga da ja spasim njihove fine, oprostite na izrazu, guzice, svojim demonstrativnim odlaskom.
Ako se oni nisu htjeli pobunit za sebe, pa zasto da se ja zrtvujem za njih?
7. ''Pa nemozes se bunit na svaku sitnicu!''
Ako mislim da je nepravedna, a ne mislim cesto da su neke stvari nepravedne, onda mogu. A i hocu.
Cemu sutnja, ako mogu nesto promjenit i zbog toga cu se osjecati bolje? Zasto ne bih rekla sto mislim? Tko mi moze to zabraniti?
Imam svoje ideale i branit cu ih, a ako zbog njih zavrsim kao i neki protagonist u tragediji, nece mi biti zao. Borila sam se za ono sto mislim da je ispravno.
ZAKLJUCAK:
Borit cu se za ono sto mislim da je ispravno, borit cu se i za druge, ali pod uvjetom da oni nisu neki licemjeri koji nakon sto me popljuju rade ono zbog cega su me pljuvali.
Onda se inatim. I zivciram ih svojim tvrdoglavim ponasanjem.
Nemam namjeru tako brzo proci preko ovih dogadaja, jer ipak i ja hocu da me se cuje.
Ne zele li to svi?
np-Dean Martin: Volare
Jucer se vratih iz Italije. Bilo nam je odlicno. :) Naravno, sramotila sam se kao i obicno. 
Krenuli smo u petak u rano jutro. Tocnije u 5 sati. Morala sam se probuditi u pola 4, tako da sam sve skupa spavala 3 ipo sata. Vozikali smo se Slovenijom i Italijom i cak smo usred onih najvecih pripizdina u Italiju uspjeli vidjeti dva auta hrvatskih registracija. Ri i Du, naravno.
U Padovu smo dosli oko pola 1. Gledali smo neke bazilike, a zatim smo se zaputili u Veronu.
Nakon nekih sat vremena, kad smo napokon tamo dosli, razgledavali smo neke stare crkve i gradevine, a zatim smo se zaputili u Julinu kucu. 
Vidjeli smo slavni balkon, onaj zasarani zid (na kojeg smo se i potpisali) i primili smo Juliu za sisu. Ali smo morali cekati u redu da to napravimo. Jadna Julia. Da ne znam pricu o njoj vec bi pomislila nesto drugo. 
Kasnije smo jos malo lutali Veronom. Putevi su nas ovaj put odveli u McDonalds.
I tako otisli mi u wc i shvatimo da je zauzet. I dobro, stojimo mi ispred i cekamo. I dolazi neki lik, stane ispred zenskog wc-a i pise poruke. Jedna zena mu kaze da mu je musi wc slobodan, a on samo kimne glavom. Nismo se obazirale bas previse na njega, nego smo lupale po vratima wc-a, jer ova zena sta je bila unutra nije izlazila van vec dobrih 15 minuta. Onda je u wc dosao jedan od zaposlenika i poceo nam nesto pricat. Mi ga gledamo i ne kuzimo kaj si on brije, ne? Sanja ga pogleda i pita: a?, a on ponovi za njom. Mi sad ne shvacamo dal nas lik zajebava ili sta, pa mu ja lijepo kazem na engleskom da ga ne razumijemo. Njegov odgovor je bio: ''Parla de Italiano!!''. Kasnije smo shvatile da nam je rekao da izademo iz wc-a, pa posto nas nije razumio pokazale smo mu kako ne mozemo otvoriti vrata i jasno dale do znanja sto mislimo o osobi koja je unutra. Tada nas je pitao jesmo li Srbi, sto smo glasno zanijekale i rekle smo da smo iz Hrvatske. On nam je tada dao lekciju iz zemljopisa i prstom pokazao geografski polozaj ''Rome'' i ''Croatie''. Slomile smo se. Kad smo odusali od toga da cekamo da ova baba napokon oslobodi wc i sjele za stol, onaj lik sta je pisao poruke ispred wc-a isetao je ruku pod ruku sa tom trebicom van iz wc-a. Zakljucili smo da je on toj curi sta je bila u wc-u pisao poruke. Nismo otkrili sto je to to tocno ona radila iza zatvorenih vrata. a da joj je trebala njegova moralna podrska sms-om.
Nakon toga svega, krenuli smo prema hotelu. Tamo je zapoceo show.
Smjestili smo se u sobe i krenuli na veceru. 
I dolazi sad ova neka zena i dijeli nam makarone. Svima napuni tanjur i dolazi do mene i da mi 10 makarona. Ja gledam:WTF? 
Ovi oko mene se trgaju od smijeha, a Ines je cak i slikala moju porciju. Vraca se ta zenska, i ja ju ljubazno na engleskom jeziku upitam mogu li dobiti jos malo, a ona me blijedo pogleda kao da sam joj se upravo obratila na aboriđinskom i na talijanskom mi kaze da me ne razumije. Ono okeee...
Pero nam je na veceri objasnjavao sto znaci ''Komishva'', a Helena nas je naucila kako se na talijanskom kaze ''Popusi mi''. Sto se Pere tice, on je popio previse talijanske vode, pa se valjao od smijeha cijelu veceru. Zvako je kruh i na kraju je uspio napraviti svinjac ispred sebe.
Poslije vecere isli smo vidjeti neki dvorac. Vodic nam je skrenu paznju da su tamo jako dobri sladoledi, pa smo se zaputile u jednu od slasticarnica. Tamo smo pricale s nekim Talijanom (koji nije znao engleski!!!). Dao nam je popust na sladoled, rekao da je Hrvatska lijepa zemlja i naucile smo ga kako se kaze hvala i laku noc. Simpa lik. xD
Drugi dan smo isli u Gardaland. Prvo smo se odlucile za Mamuta. Sat vremena smo cekale u redu da se provozamo tim cudom!! Ali isplatilo se. Vozile smo se jos i na Atlantidi (ono cudo gdje te poprskaju vodom...bilo smo sa Hrvatima u onoj napravi sta te vozika xD), Sanja i ja smo isle na Blue Tornado. Bilo je preeedobro!!! Samo me sad kicma malo boli, pa nisam ni u skolu mogla ici, ali nema veze. Isplatilo se. Bile smo i u nekoj piramidi, na Vlakicu smrti, vrtile se u salicama (i pjevale Lupi petama ) i gledale 4D avanturu. Za Slobodni pad nismo bile dovoljno hrabre. Trenutno mi je jako drago zbog toga, jer nemam pojma kako bi to podnjela moja kicma.
Vratili smo se u Zagreb u subotu kasno navecer.
Zaista, bijase to lijep vikend.
np: Elemental-Sama
Sigurno svi imate pjesmu u kojoj se mozete pronaci. Koja vas potpuno opisuje. E pa u ovoj pjesmici od Elementala sam se ja pronasla. Objasnit cu vam zasto i kako.
Lyrics
Kako bi bilo da za nekih dvaest godina
pogledam natrag i shvatim što sam propustila
Kak bi mi život izgledo da sve se svodi na
uzdisanje za snovima što sam popušila.
Dok su mi svi govorili ne budi blesava
Ziher je ziher kolotečina je sigurna
Nađi si poso, ko još živi sam od pjesama
Ipak sam zagrizla bez žaljenja
I ko zna da li bi imalo sebe voljela
da sam bar jednom po tuđoj želji zaplesala
I moje odluke, nisu uvijek razumne
al su najbolje – za mene ispravne.
REFREN:
Daj mi da sama probam
Ja znam što je najbolje
Daj mi da sama hodam
sama ću uspijet sve.
Daj mi da sama probam
Lako ću naučit se
Daj mi da sama hodam
spremna sam na najgore.
Tvrdoglava sam pa ne pristajem na uvjete
Kad jednom pogneš glavu, drugi put te ucjene.
Ne trebam poduku, ni tuđe zlatne savjete,
ako su zlatni, što ih na sebe ne primjene.
Jučer mi pružaju ruku, ko fol, da pomognu
Danas mi ta ista pomoć dođe na naplatu
Jučer mi nude da za mene vezu potegnu
Danas podvaljuju, da zbog njih sam tu.
Sorry al nebi htjela da za dvaest godina
pogledam natrag i shvatim što sam propustila.
Pa slušam srce makar zvučalo otrcano
Jednostavno – za mene ispravno.
REFREN
pusti me da pogriješim sam, čak da grešku ponavljam,
bitno da pokušam, sve isprobam jer nije me sram,
i kad griješim neka griješim, pa što se to tebe tiče,
mogu sam, samo znam da ne trebam tvoje priče,
neću bit ko ti, poslije si mislit što bi bilo,
mi smo drukčiji, meni se drukčije dogodilo,
posložilo da je kako je - bolje il lošije
pusti me, oću sam probat sve,
ne ne ne trebam savjete, ne trebam te da me vodiš,
ne ne ne trebam borca da za mene bitke vodiš,
imaš svoj život, sam po svome živi ga,
mene pusti da pokušam sam,
ak ne uspijem - a jebi ga!
Dakle, ovako...
Kako bi bilo da za nekih dvaest godina
pogledam natrag i shvatim što sam propustila
Kak bi mi život izgledo da sve se svodi na
uzdisanje za snovima što sam popušila.
Odavno sam vec odlucila da cu u zivotu radit ono sto ja zelim i kako to zelim. Zelim zivjeti svoj zivot. I to onako od temelja.
Ne zelim ( i ne podnosim) kada mi netko govori sto trebam radit. Dobro, od toga je jedino gore kad mi netko kaze sto sam trebala napravit.
Takvim ljudima jasno dajem do znanja da odjebu od mene. To je nesto sto ne podnosim i sto nikad necu podnosit. Jednostavno mrzim kad mi netko crta put kojim bi ja trebala hodat. Iskreno, to jos i mogu progutat, ali kada netko pocne kritizirat moje postupke i govoriti mi kako sam trebala nesto napravit...e onda poludim.
I bas kao sto kaze prva strofa, ne zelim se jednog dana okrenut i shvatit da zivim zivot koji su mi drugi odredili.
I onda da kukam zbog svojih snova koje sam zanemarila i da nabijam komplekse npr. svojoj djeci te da ih tjeram da ozive moje snove. 
Dok su mi svi govorili ne budi blesava
Ziher je ziher kolotečina je sigurna
Nađi si poso, ko još živi sam od pjesama
Ipak sam zagrizla bez žaljenja
Kod ljudi me zivcira to sto je puno njih optereceno Drugima.
Svi slusaju cajke, pa cu i ja. Svi nose ljubicasto, pa cu i ja. Meni se bas svidaju ove hlace, ali ih nitko drugi ne nosi, pa necu ni ja. 
Nadam se da shvacate sto zelim reci. Ljudi cesto gledaju sto drugi ljudi rade, pa onda i oni to naprave.
Odlican primjer je jedan slucaj silovanja, mozda ste i culi za to. Mislim da su bila dvojica muskarca te su u ulici napali zenu i nakraju ju izboli nozem. Ne bi bilo toliko morbidno da sve to nisu gledali ljudi iz pokrajnih zgrada. Nitko nije pozvao policiju, nego su iz sigurnosti svog stana promatrali zlocin.
To je dosta stari slucaj, ali poznato je i to da bi zena prezivjela da je netko nazvao 911.
I upravo je to ono o cemu pricam. Svi su mislili: Ma netko ce drugi pozvat, zasto bi to bio ja?
Masa je glupa, pojedinac je pametan, rekao bi Netko. Nikad mu nisam rekla da se potpuno slazem s njim. xD
Dakle, zakljucak je da ne zelim radit nesto samo zato jer i drugi ljudi to rade. Zelim raditi nesto sto volim makar bila prva na svijetu.
I ko zna da li bi imalo sebe voljela
da sam bar jednom po tuđoj želji zaplesala
I moje odluke, nisu uvijek razumne
al su najbolje – za mene ispravne.
Definitivno, ne bih se voljela. A sto se tice mojih odluka...Pa zelim probati. Ako ne uspijem, nema veze. Bar sam probala.
(u box-u slobodno pogledaj moj zivotni moto ;) )
Tvrdoglava sam pa ne pristajem na uvjete
Kad jednom pogneš glavu, drugi put te ucjene.
Ne trebam poduku, ni tuđe zlatne savjete,
ako su zlatni, što ih na sebe ne primjene.
S ovime se ne slazem potpuno.
Istina je, tvrdoglava sam, a ako mi netko postavi uvjet moze biti siguran da tek onda necu nista napravit.
Sto se tice savjeta, prihvacam ih. Ali samo ako mi nisu upuceni s visoka.
Jučer mi pružaju ruku, ko fol, da pomognu
Danas mi ta ista pomoć dođe na naplatu
Jučer mi nude da za mene vezu potegnu
Danas podvaljuju, da zbog njih sam tu.
Kao sto vec rekoh...Mrzim to. Nabijanje na nos. Jednostavno, takvih se ljudi klonim u sirokol luku jer me uzasno zivciraju.
Pusti me da pogriješim sam, čak da grešku ponavljam,
bitno da pokušam, sve isprobam jer nije me sram,
i kad griješim neka griješim, pa što se to tebe tiče,
mogu sam, samo znam da ne trebam tvoje priče,
neću bit ko ti, poslije si mislit što bi bilo,
mi smo drukčiji, meni se drukčije dogodilo,
posložilo da je kako je - bolje il lošije
pusti me, oću sam probat sve,
ne ne ne trebam savjete, ne trebam te da me vodiš,
ne ne ne trebam borca da za mene bitke vodiš,
imaš svoj život, sam po svome živi ga,
mene pusti da pokušam sam,
ak ne uspijem - a jebi ga!
Ovo je zakljucak svih mojih rijeci i svega onoga sto sam zeljela dokazat.
A ako ne uspijem, jebi ga. Zivot je prolazan, zar ne? 
1. Zasto bas ja? -.-
np: Travis- Why Does it Always Rain on Me?
Dan je poceo prilicno dobro. Ali obicno ovakvi dani kod mene i pocinju ''prilicno dobro''. Sunce je sijalo, nismo imali prva dva sata, kasnio je vlak...Sve je bilo super.
Do zadnjeg sata. Imali smo fiziku. Osmi sat u petak. Zaista, di ces bolje
(dobro, mozda je jedino bilo dobro to da sam dobila 2+...PLUS! ). E uglavnom, profa nam je rekla da cemo morat ostat malo duze da odradimo fiziku koju nismo imali onaj petak kad su treci razredi pisali one ispite.
Tako da sam danas bila u skoli do 15 sati i 15min. Kad smo napokon izasli van iz skole, pocelo se oblaciti, a ja nisam imala kisobran. (inace ga svaki dan imam u torbi! )
E onda smo lijepo isle prema Zapadnom kolodvoru i vidimo da nam ide vlak. Trcale smo ko ludakinje da stignemo i mi dodemo, kondukter nas gleda i VIDI da trcimo ali on daje znak za pokret i vlak nam otide ispred nosa!
Uspuhane smo sjele na klupu i cekale drugi vlak koji je trebao doci u 15:49, ali on je naravno kasnio. Kada se napokon pojavio nismo stali u njega! Sve je bilo puno!
Nije nam ostalo nista drugo nego cekati drugi vlak. Kad smo NAPOKON dosli u Gajnice kisa je pocela pljustat. Ines je pocela vikat da ce se otusirat, pa smo malo plesale na kisi i tako to... Uglavnom, smocile smo se, a ljudi su nas gledali ko debile. (na to smo navikli vec)
Onda sam tako mokra odlucila da idem vratit knjige u knjiznicu jer ne zelim placat glupu zakasninu. (trenutno sam švorc
).
Patricija mi je ispred zgrade donjela knjige u nekoj papirnatoj vrecici i kisobran. I sad tu pocinje show.
Dok sam hodala prema knjiznici uspjela sam si namocit traperice do koljena. Iako sam imala kisobran uspjela sam se smocit vise nego sto sam se smocila dok ga nisam imala. Ispred knjiznice mi se papirnata vrecica raspala pa su mi dvije knjige od 800 stranica skoro pale na mokri asfalt .
Kad sam sve to vratila i posudila sta sam htjela, izasla sam van i vidla jednu knjigu koju vec dugo zelim procitat pa sam se vratila po nju usput skoro izgubivsi iskaznicu.
I da stvar bude jos bolja, mp3 sam stavila u dekolte zato sto ga nisam imala sa cim drzat, a on mi je skoro pao iz majice van
Onda sam drugi put izasla iz knjiznice van i sva mokra krenula doma. Onda je poceo vjetar. Pa mi je strgao kisobran i ja sam morala stat da ga popravim. A u desnoj ruci sam drzala tri knjige od koje je jedna bila onaj treci nastavak Oluja Maceva. (900 str.). Kad sam popravila kisobran, onda je vjetar toliko poceo puhati po njemu da sam ja svako malo trcala lijevo-desno ne bi li zadrzala kisobran u rukama
I sad mi recite da se to i vama znalo dogadat. Necu vam vjerovat.
2. Part No 4: Porec-Krk-Dubrovnik
Zapiljismo se u Krilce, a ona slegnuse ramenima.
-Ponio me trenutak. Mislim da je baš bilo kul.
Sa divljenjem joj odvratismo:
-Naravno! Ta spasise nam zivot!
Žabica se naglo uspravi.
-Moramo poci prije nego sto ovaj dode k sebi.
Gospa slozise tuznu facu i vodnjikavih ociju, placnog glasa, obratise nam se:
-A forneti?
-Kupit cemo ih naputu.Ovaj ovdje nas ne smije uhvatiti- ozbiljno prozborih
Gospi se to nije svidjelo, ali tada Krilce mudro rece:
-Dobit ces 10 forneta od pizze samo za sebe.
Gospa se siroko osmjehnuse.
-Uuuu moze, moze!
I tako krenusmo za Čičkom. Čekase nas ispred škole zbunjeno gledavsi u stari komad papira.
-Koja je ovo banana?- upitase me
Oci mi zasjase i široko joj se osmjehnem.
-To ti je karta, a tu je ucrtano gdje se nalazi ono poznato seikovo blago!
Krilce, Zabica i Gospa veselo kimase glavama u znak slaganja iza mene.
-Aha...pa kul...A sta ce to vama? upita Čička ponovo
-Pa idemo u potragu! Ides li s nama?- prozborih s puno nade.
-Jea men! Ofkorz da idem! -odvrati ona i poskocise na mjestu. Pruzise mi kartu.
-Hej, pa tu su i neke upute!- povikah glasno
-Kako znas? -zanimalo je Žabicu
Pokazah joj kuvertu na kojoj pisase ''Upute''. Zadivljeno zazvizdase.
-Ajde, ajde! Otvori! Procitaj!- povikase
Nakasljah se i podrapah kuvertu. Skoro se onesvjestih.
-Mislim zaista, onak, strasno, ne vjerujem- zbunjeno gledah u komad papira.
-Napokon je pukla- prisapne Gospa Čički
Na papiru jasno pisase: POREC-KRK-DUBROVNIK...podi tamo i sve ces saznati.
Procitah im na glas. Gospa poskoci, a nebeska svjetlost obasjase joj lice kada pomisli na svog decka koji zivjese u Porecu.
-Porec, Porec, Porec, Dado, Porec, Porec...- pjevase ona u ritmu muzike za ples pritom plesuci makarenu.
-Nisi ti bas cista.- dobacise joj Čička, ali Gospu to nije zanimalo.
Žabica me u cudu gledase, ali ne prozborise nista. Svacah ju. Krilce bijase odusevljeno.
-Putovat cemo!
-Ali ne mozemo pjesice!- ubaci se Žabica
-Najbolje da unajmimo auto! -predlozih
-Ali nemamo toliko novaca.- kaze Čička i rasprsi nam snove poput mjehurica sapunice.
-Porec, Porec, Porec, Dado, Porec, Porec...-jos uvijek pjevase Gospa.
-Curke, imam plan!-ushiceno ce Krilce.
-Kazi nam , o krilce, spasiteljice nasa!
-Gledajte ovako. Forneti za prehranit nas:100kn. Potrebe za putne troskove:500kn. Unajmiti auto:1000kn. Vidjeti blago: neprocjenjivo. Za sve ostalo tu je Master Card.
Osmjesi nam se vratise na lica.
Nastavit ce se 
np: Oliver Dragojevic: Cesarica
Vec me par dana muci jedna sitnica. Shvatila sam da ima puno ljudi koji misle da su vise vrijedi od ostalih.
Posto idem u gimnaziju, cesto i od profesora i od svojih kolega cujem rijeci tipa:
''Ako mogu oni u strukovnoj skoli mozete i vi.''
Mislim, slusam to od pocetka skolske godine, ali mi sada sve vise i vise smeta. Ponajprije zato jer na ne mislim da sam time sto idem u gimnaziju bolja od nekoga tko ide u strukovnu skolu. I ne svida mi se nacin na koji moje kolege (cast iznimkama) tretiraju one koji ne idu u gimnaziju. Svi imaju sliku ''Ako mogu oni iz strukovne mogu i ja.''
To je ono sto ne shvacam. Zasto bi netko tko ide u gimnaziju bio pametniji od nekoga tko ide u strukovnu skolu? Po meni su znanje i pamet dva potpuno razlicita pojma.
Ovakvu sliku imam u svojoj glavi. Oni koji imaju znanje, oni znaju, a onaj tko je pametan on zna da zna.
Mah, ne zelim se uopce zamarat s tim. Ali imam osjecaj da cu se iduci put posvadat ako mi netko kaze da sam ja bolja od nekog iz strukovne skole. -.-
Part No. 3- Skok Šut Koji Život Znaci
Izadosmo iz ucionice i krenusmo dugim hodnikom. Spustismo se niz stepenice te iz kraljevstva Gimnazije, prijedemo u Podzemlje. Tamo sijase tabla ''Veliki Odmor''. Odlucismo se opskrbiti za put te oprezno zbrajasmo novce koje posjedovahmo. Gospa je napokon dosla k sebi te je sada budnim okom pazila na brojanje.
Žabica je preuzela novac od mene kada sam nehotice bacila 3 kovanice niz veliko stubiste. Krilce potrcase za njima.
-Ovdje imamo tocno 53kn i 45 lipa! - objavise ponosno Žabica.
-To je mnogo forneta- Gospa prozbori sirom otvorivsi oci.
Žabica ozbiljno kimnuse glavom.
-Ali ako sada sve potrosimo necemo imati dovoljno da platimo prijevoz!
Žalosno pogledasmo na hrpicu kovanica skupljenih iz nasih džepova.
- Ma jebes to! - vikne Krilce - Ici cemo pjesice! Gladna sam!
U čudu se zapiljismo u nju. Uto iz ucionice izade spodoba duga i tanka, crne rujne kose i bujnih ugljenastih obrva. Dva zuba mu se vidjese dok se zlobno smijao. Zaista je bio učenik Podzemlja. Bijase to crni Kek Mek Njek.
Žabica i ja glasno progutamo knedlu, a Gospa se pocne histericno smijati te s nepovjerenjem strpase novac u bijelu torbu. krilce ustukne par koraka te mi zagazise na nogu. Nisam osjetila jerbo hipnotizirano buljišem u Kek Mek Njekove obrve,
-Sta ne bi pozdravile? - prozbori on sa čudnim naglaskom.
Sve cetiri kimnusmo glavama. Rijeci nam ostadose u grlima.
-Nacuh da krecete u potragu za blagom. E pa samo da znate, necete ga naci!
Skupise se hrabrost u meni.
-Odkuda ti znas gdje je blago, o zli uceniku podzemlja?
-Moj djed bijase seikov pradjed jos od malih nogu. - mudro mi odgovorise
-Aj ne seri.- dobacise Gospa, grcevito drzeci torbu i skrivajuci novac.
-Ali zaista, kazem vam, to je istina.-iskesi se on i pokaze dva zuba
-Reci nam gdje je onda blago, trep, trep!-prozborise Žabica
-Ne smijem vam reci! Mogu samo reci da imam kartu na kojoj je sve lijepo oznaceno. i necu vam je pokazat...mwahahaha! belj, belj- isplazise svoj ruzan jezik i mahase zutim papirom ispred nasih noseva.
Tada mi sinuse, a ultraljubicasta lampica mi zasvjetlise iznad glave i osvjelise mracan hodnik.
-Molim te, Kek Mek Njeku! Mi smo nadobudne!- sjetih se da on zapravo i ne zna sta to znaci...bingo!
On me u čudu čudno pogledasei zastane s kartom ispred Gospina nosa.
-Što ti znaci nadobudno?-upita me on bas kao sto sam i ocekivala.
-Razmisli!- uzvratih mu mracan pogled.
I zaista stade on razmisljati. U tom času niz stepenice se spustaše Čička. Zbunjeno zastade pogledavsi na crnoobrvog koji zamisljeno jos uvijek drzase kartu ispred Gospina nosa.Ona je, pak, jos uvijek grcevito čuvala novce, dok su Žabica i Krilce ubrzano disale prateci razvoj dogadaja. Lampica jos uvijek slabo sijase nad mojm glavom.
-Što je to?- Upita Čička mahnuvši glavom prema karti.
-UZMI TO! UZMI TO!- povikah ja
Kek Mek Njek me zbunjeno pogleda i u trenutku kada shvati moje rijeci Čička mu izčupaše papir iz ruku.
-TRČI; TRČI!- uputi ju Krilce.
Čička brzo potrci niz stepenice, a Kek Mek Njek krenuse za njom. Ali u taj čas Krilce izvede skok šut te ga oboruza. Uz glasan povik boli, ispruzise se po hodniku...
Na vasu zalost, ima jos nastavaka...xD
Do citanja.
np: Disturbed-Liberate
Danas je u Zagrebu bio veliki dogadaj. Skupise se osnovnoskolci i srednjoskolci u parku Bundek kako bi odtrcali kros. Stvarno je bilo puno ljudi. Daj ajde...iz Splita su cak dosli . Naravno nista to ne bi proslo bez Bandica i Primorca koji su urucivali nagrade. Heleni i meni se nije dalo trcat pa smo sjedile tamo na nekim kao tribinama i gledale okolo. Onda su nas neki Krcani poceli gadat kamencicima. Pa je meni to dojadilo, digla sam se, odsetala do njih i rekla im da ako nesto zele, neka dodu do nas pa da cemo popricat i da uopce nije nuzno da nas gadaju kamenjem. Njih deset je gledalo u mene.
Al ajde, bili su slatki. Pa samo im ostavile msn. Strasno. Ugl. dobile smo i majice.
Sad za nekih pola sata idem sa starim u Varazdin. Ne znam zasto, al dobro. I odlucila sam danas javno objavit i drugi dio price.
Part No.2 - Put Pod Noge
Novine bespomocno stajase na stolu, zjapivsi prema meni.
-Vidi, vidi! - pjevno cikne Gospa i prstom 3 puta lupne po velikom naslovu:
''IZGUBLJENO BLAGO ŠEIKA AFERMESIRZBEGOVIĆA''
Sitnim crnim slovima pisaše ispod jos i neki lanac od brojeva, a kasnije shvatismo da to zapravo bje vrijednost svog imutka šeika Afermesirzbegovića.
Gospi se zavrtjese u glavi, ali kraj nje se nađe BBBoy te joj pomogne sjesti.
-Š-Š-Š-ooo-pii-n-g!- bijase sve sto je uspijela prozborit prije nego što je pala u stanje svjesti koji mnogi nazivahu nesvjest.
-Cure! To je to! - glasno povicem
Krilce i Žabica me pogledaju kao da poludjeh, a Gospa bez životno sjediše na stolici, glave naslonjene na klupu, a lice joj obasjavaše smješak.
-Bit ce da sanja nove tenisice...-prokomentirase Sova
-Tak se i oblaci. - prozbori BBBoy i stane piljiti u knjigu iz matematike, dio 2.
-Alo, vi!- skrenuh paznju na svoju licnost.
Žabica i Krilce cekace moje daljnje rijeci, čudnih izraza lica.
-Moramo pronaci to blago! - objasnim im sa sirokim smjeskom na licu mome.
-Ali, onak, koja ce nam banana toliki novac? - zanimalo je Žabicu dok je nestrpljivo čupkala gumu za kosu, nazvanu gumica.
-Pa zar ne shvacas? - u cudu ju upitah - Ako zaista nademo toliki novac mozemo izgraditi novu skolu! Tamo ce svi biti sretni i nece biti psihicki nestabilnih osoba!- nisam mogla smisliti bolji argument.
Premisljase se.Tada Krilce povikne:
-Mozemo kupiti i avion! Ja sam za!
Klimnem joj s odobravanjem.
-Ali, ali...ne znam..mislim da to nije pametno...- Žabica jos bijase nesigurna.
-Joj daj ajdee! Bit ce luudoo!- objesih joj se za ruku -Mozemo i kuhara poslije unajmit ako zelis!
Žabici oci zasjase novim sjajem. Ovo otklonise sve sumnje iz njezine glavice.
-Ostaje nam jos samo ona. - Krilce pokaze na Gospu.
Duboko udahnuh ustajali zrak ucionice broj 325 i bocnuh Gospu pod rebra.
-Gospo, Gospo? Ides li sa nama?
Gospa promrmljase nesto sto meni zvucase kao ''A di da daš?'', ali mi Krilce objasni da to znaci ''Adidas''.
-Aha.- prozborih - Shvatit cemo to kao da.
Krilce i Žabica klimnuse na znak odobravanja te sjedohmo da napisemo pismo, kojeg naslovismo s Oprostajno.
''Dragi nasi voljeni i nevoljeni, poznati i nepoznati, mladi i stari, zivi i mrtvi
Odlucile smo poci u bijeli svijet sa crnim tenisicama na nasim mladim nogama. Molite se za nase uspijehe, a za neuspijehe tvrdite da to nismo mi!
Sada vas napustamo, laka srca i s nadom da cemo se vratiti teskih bankobnih racuna. Do skorog videnja.
Krilce, Žabica, Gospa i Blondusa.
Dana 15.4.2008., utorak
u 10 sati, 6 minuta i 23 sekunde
na podrucju Klaiceve 7 ''
Zakeljismo pismo na plocu i odlucnog koraka, sa bezsvijesnom Gospom na ledima krenusmo u potragu za blagom šeika Afermesirzbegovića.
Nastavak slijedi....xD
Uzivajte.
np: Sonata Artica (Scorpions cover) - Still Loving You
Evo, u vecini slucajeva ovako ja kratim svoje vrijeme u skoli.
Part No. 1 - D Njuz
Jutro je svanulo iznenada. Crne oblake otjerase zuto sunce, a kapljice rose obasjavase prve suncane zrake. Gradski smog lebdjese zrakom.
Otvorih oci i pogledah na sat. Vidjeh vec bijase sedam sati i petnaest minuta.
-Jebo patak mamu svoju! - glasno povicem, iskocih iz kreveta i odjurih u kupaonicu u prolazu lupivsi ramenom o vrata. Iščetkah zube, kosu i obukoh se. Na noge bro navučem Converse All Star, boje crne, a na leđa nabacim torbu, lupivši se usput šakom, tek tako za srecu, i odjurih na ulicu.
Provirih na stanicu od vlaka 10 minuta kasnije. Pospana rulja željno isčekivaše ranojutarnji vlak, a Krilce i Bijela Gospa nezainteresirano klimaše glavama na Aninu priču o korjenu broja 138. Zahvalno me pogledaše kada svojim dolaskom prekinem njeno blebetanje.
Buka vlaka uzbudiše rulju te svi pohitaše prema vratima. Uđosmo i mi unutra. Stara baba, omotana u debelu bundu stane mi na nogu i pogledaše me kao da ja njoj nesto napravih.
-Ma ajde babo pusti me na miru! - svađaše se neki tamo.
Pomaknem glavu ne bih li nasla ostale mi prijateljice. Ugledah Bijelu Gospu kako se koprcaše između vrata i starog bildera sa 3 tetovirane suze ispod oka. On ju pogleda i osmjehne joj se. Gospa puče od smijeha.
- Ajde ljudi pomaknite se, stisnite se, sigurno ima mjesta za jos jednog! - moljaše neka žena.
- Nema! - povikaše nekoliko zgnječenih glasova.
Ženin odgovor prigušiše dugi beep, koji označiše zatvaranje vrata.
Valk nas doveda do Kolodvora na Zapadu. Tamo nas nestrpljivo čekaše Čička, veselo hopšući.
- YO MY NIGGA! - zaderaše se, a njezin glas prepade neku babu.
- Mislim zaista... - promrmljaše ona
- Ma ajde stara, prošeći! - otresito joj odgovori Čička i pokazaše joj prst.
Žena zinuše u čudu, a mi se nastavišmo vuč prema školi.
Tamo naiđosmo na školske nam kolege kako prepisuju zadaću. Žabica veselo cikne kada nas ugleda.
- Valika, Valika! Znas sta se dogodilo...- pričala je ona meni dok Prof. K ne uđe u učionicu.
- Mladi kemicari! - uzbudeno će ona - Zar nije kemija divna?
Anin veselo poskočiše na stolici:
- Je, je! - zamahivaše rukama kao da će poletjeti.
Krilce preokrenuše očima i zveknuše ju. To ju umiriše.
- Gledajte ovdje, mladi kemičari - pričala je Profa. K, ali ja ju nisam slusala.
Iznenada Žabica baciše pred mene novine. Zapiljih se u veliki naslovi i sinuše mi ideja!
Nastavak slijedi...